Znanja i iskustva koja dijete stiče o svijetu i sebi u velikoj mjeri zavisi od onog što je vidjelo , čulo,dodirnulo......Kao izvor saznanja čulo vida ima dominantno mjesto

u procesu sticanja znanja  i s tim u vezi je važno razmotriti položaj djece sa smetnjama u razvoju vida posebno imajući u vidu izrazene  različitosti uslovljene takozvanim  oftalmološkim varijablima.Na osnovu definisanja i klasifikacije djece – osoba sa smetnjama u razvoju vida uvidjamo elemente različitosti vezane za oštrinu vida, što mora biti u bliskoj vezi sa dijagnozom, širinom vidnog polja ,stanjem stereo vida.....Uzimajući u obzir faktore okoline, dispozicije...opravdan je zahtjev da djeca sa smetnjama u razvoju vida moraju biti specifično učena uz prilagođavanje toj djeci.

Važan činilac tog specifičnog učenja predstavlja prilagođavanje faktora okoline koji podrazumijevaju:

-           boje

-           kontrast

-           osvjetljenje

-           prostor

-           vrijeme.

Tiflolog - stručnjak za rad sa djecom sa smetnjama u razvoju vida  na osnovu smetnje u razvoju vida  i posmatranja ponašanja djeteta može da da prijedlog za adaptaciju  faktora sredine i time omoguci da svojim preporukama nastavnicima, stručnim saradnicima i roditeljima ukaže kako da maksimalno  iskoriste vizuelne potencijale kod djeteta  i istovremeno demonstrira tehnike za takve instrukcije.

Ukoliko se na vrijeme pruži podrška, ova djeca će biti mnogo uspješnija nego što se obično misli.

Bišop  1991. godine  ističe da procjena vizuelnog funkcionisanja zahtjeva veoma pažljivo posmatranje ponašanja djetetam  jer  je nemoguće tačno znati kako dijete vidi okolni svijet.

Iako danas postoje vjerodostojni  i jasni prikazi i simulacije stanja vidnog polja i centralne oštrine vida kod pojedinih oboljenja vida kao uzroka smetnje vida ne možemo tako lako zaključivati kako dijete vidi jer ne možemo gledati kroz njihove oči.

Moramo stalno imati u vidu da dijete nije svjesno da svijet oko sebe vidi drugačije od ostalih ljudi.

Tokom procjene vizuelnog funkcionisanja tiflolog može da obrati pažnju na ponašanje djeteta i da to evidentira:

- da li dijete žmirka

- da li predmete približava očima

- da li predmete samo opipava

- da li pomjera, okreće glavu i na koju stranu

- da li trlja oči

- da li pokriva oči

- da li je osjetljivo na svjetlost.

Imajući u vidu  da je vizuelno funkcionisanje determisano mnogim faktorima što uslovljava i  različitost  preporuka za adaptaciju sredine i načina rada sa djecom sa smetnjama u razvoju vida nameće se zahtjev da isklučivo u interesu djeteta preporuke budu od strane stručnjaka.